Biste profesora Radomira Lukića i Mihaila Đurića otkrivene su ispred Pravnog fakulteta beogradskog univerziteta, kao pouka kuda treba da ide pravna misao, ali i opomena da se više ne ponove zatvorske kazne za intelektualce i akademike zbog izgovorenog i napisanog.
– Srpski akademici, nosioci pravne i društvene misli, zaslužuju da budu ovdje, pored budućih mladih pravnika – poručio je ministar prosvjete Srbije Mladen Šarčević na svečanosti u Tašmajdanskom parku.
Dekan Pravnog fakulteta Sima Avramović rekao je da se postavljanjem bista vraća dug profesorima, akademicima – Lukiću, koji je bio predavač generacijama studenata, i Đuriću koji je završio u zatvoru zbog misli izrečene na Pravnom fakultetu.
– Đurić je 1971. godine, dvadeset godina prije predskazao raspad Jugoslavije – podsjetio je Avramović.
Profesor Radomir Lukić rođen je u skromnoj seljačkoj porodici. Diplomirao je na Pravnom fakultetu 1937. godine, na koji je, po sopstvenoj priči, dolazio samo na ispite jer nije imao novca. Dvije godine kasnije doktorirao je na Sorboni u srpskoj, šumadijskoj, narodnoj nošnji, što je izazvalo čuđenje članova komisije. Pred početak Drugog svjetskog rata izabran je za docenta na Pravnom fakultetu beogradskog univerziteta. Bio je predavač u Grenoblu, Parizu, Nici, Varšavi, Moskvi i Kelnu. U SANU je primljen 1971. godine kao dopisni član. Radomir D. Lukić je napisao prvi jugoslovenski udžbenik sociologije.
Profesor Mihailo Đurić bio je jedan od najvećih srpskih filozofa i sociologa, profesor Pravnog fakulteta i član SANU. Predavao je Istoriju političkih teorija, Opštu sociologiju i Metodologiju društvenih nauka. Udaljen je sa univerziteta, sudski je gonjen i osuđen na dvije godine strogog zatvora zbog govora održanog 18. marta 1971. u vezi sa ustavnim amandmanima, kasnije objavljenog u Analima Pravnog fakulteta pod nazivom „Smišljene slutnje” i tekstu „Kamen razdora”. U prvom članku Đurić upozorava da je Jugoslavija već praktično razbijena amandmanima od 1971. godine, da je nacionalizam uveliko zahvatio zemlju i da Srbi ovim razbijanjem imaju da izgube naročito mnogo zbog svog prisustva u drugim republikama. Ističući da Jugoslavija postaje samo geografski pojam, na čijem se tlu pod maskom doslednog razvijanja ravnopravnosti između naroda uspostavlja nekoliko nezavisnih, čak i međusobno suprotstavljenih nacionalnih država, prof. Đurić 1971. godine je govorio: „Treba odmah reći da predložena ustavna promjena iz osnova mijenja karakter dosadašnje državne zajednice jugoslovenskih naroda. Ili tačnije: tom promjenom se, u stvari, odbacuje sama ideja jedne takve državne zajednice. Ukoliko nešto još i ostaje od nje, to je samo zato da bismo u sledećoj, takozvanoj drugoj fazi promene imali šta da privedemo kraju”.
U „Kamenu razdora”, zajedno sa mnogobrojim javnim ličnostima, Đurić osuđuje rušenje Njegoševe grobne kapele na Lovćenu koje je tadašnja crnogorska vlast preduzela. Mnogobrojne javne ličnosti iz zemlje i svijeta, među kojima i njemački filozof Ernst Bloh, protestovale su protiv sudskog procesa profesoru Đuriću.M.Nj.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.